Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo

   U četvrtak, 23. listopada, okupili smo se kako bismo išli u Vukovar i odali počast palim braniteljima. Vrijeme nas nije poslužilo, ali unatoč tomu put je protekao bez problema. Autobus je krenuo u devet sati, a naše prvo odredište bila je Trpinjska cesta, takozvano Groblje tenkova. Tamo smo pričekali vodiča koji nam je pričao o ratu na tom području, te smo nakon toga mogli razgledati Spomen dom. Zidovi su bili crni, a ulaz je podsjećao na labirint. To je bila metafora koja nam je trebala prikazati kako su se ljudi osjećali-bez nade, očajni, izgubljeni. Prostorija je bila kružnog oblika, s malenim ekranima koji su prikazivali isječke poznatih videa o Vukovaru. Pod je bio prekriven oznakama tenkova. U sredini je bio okrugao zid s ispisanim imenima poginulih branitelja. U centru prostorije mogli smo vidjeti zakopani tenk.

   Nakon Groblja tenkova autobus nas je odvezao ispred bolnice. Bolnica je i dalje u uporabi, ali je i muzej u isto vrijeme. Tamo smo pogledali jedan kratki dokumentarac o bolnici za vrijeme rata, o stvarima koje su se tamo odvijale. Prošli smo hodnikom na čijim su zidnim pločicama bili ispisani datumi i informacije o onome što se dogodilo taj dan (koliko granata je palo na bolnicu, koliko je ljudi ranjeno, a koliko stradalo). Također, bila su ispisana imena nestalih ili poginulih djelatnika i pacijenata. Prošli smo podrumom gdje su se ljudi skrivali, te pogledali rupu koju je napravila bomba kada je pala pacijentu među noge. Obišli smo bolnicu te otišli na odmor, gdje smo mogli prošetati mostom Jean Michel Nicoliera.

   Nakon odmora, išli smo u župu sv. Filipa i Jakova gdje smo pogledali dokumentarac i otišli na obilazak kapele.

   Ulice grada Vukovara i dalje su imale razrušene dijelove, no ipak se na dijelovima mogla raspoznati njegova prijašnja ljepota.

   Na groblju smo imali priliku zapaliti svijeću za stradale i pomoliti se za njih. Groblje je bilo uredno, vječni plamen je i dalje tinjao dok se pred nama prostiralo 938 bijelih križeva, podsjećajući nas da su ljudi okrutniji i od najkrvoločnije životinje.

   Na Ovčari smo se također pomolili, a u Memorijalnom centru smo imali priliku vidjeti slike preminulih i njihove osobne stvari koje su nosili sa sobom kada su ih našli. Pod je bio prekriven čahurama metaka, a na stropu su sjale malene lampice čiji je broj bio jednak broju pronađenih u toj masovnoj grobnici. Željezna vrata koja su im onemogućavala izlazak van sada su zaglavljena tako da se više nikad ne mogu zatvoriti i učiniti bilo kakvu štetu bilo kome.

   Osim simbola pobijede, Vukovar je i simbol hrabrosti, odanosti i snage. Njegovi stanovnici borili su se do zadnjih snaga, neki i do posljednjeg daha, kako bi obranili našu državu. Kada je grad pao, kada se mislilo da je sve propalo, kada se počela gubiti nada, ustali su na noge i vratili nazad ono što im pripada.

Ana Mihalić  8.c